Zagreb – Populacije divljih životinja u samo 40 godina smanjile su se za više od polovice, otkriva novi WWF-ov
Izvještaj o stanju planeta 2014. Prema novom izdanju vodeće studije o stanju planeta, istraživanja koje se provodi svake dvije godine, kontinuiran pad populacija biljnog i životinjskog svijeta traži hitna zajednička i održiva rješenja kako bi spasili planet kakav znamo.
Izvještaj o stanju planeta 2014 objavljen je danas u cijelome svijetu, a i Hrvatska je među zemljama koje pretjerano iscrpljuju Zemljine resurse. Izvještaj pokazuje da naš ekološki otisak, kojim mjerimo potrošnju prirodnih resursa čovječanstva, nastavlja rasti i da bi nam bio potreban jedan i pol planet kako bi se obnovili svi neophodni resursi.
„Biološka raznolikost ključni je dio sustava koji održavaju život na Zemlji i barometar za ono što radimo na ovom planetu, našem jedinom domu. Hitno trebamo hrabru globalnu akciju u svim segmentima društva kako bi izgradili održivu budućnost“, ističe Petra Remeta iz hrvatskog ureda WWF- ova Mediteranskog programa. „Izvještaj otkriva da i Hrvatska troši više prirodnih resursa negoli joj je dostupno. Naš način života iziskuje gotovo dvije planete, što je dugoročno gledano neodrživo. Promjene se moraju dogoditi na svim razinama društva, a posebno u energetici i proizvodnji, gdje svoje djelatnosti moraju temeljiti na obnovljivim izvorima energije i učinkovitom iskorištavanju sirovina. Održivo poslovanje u ovim gospodarskim sektorima preduvjet je ukupnom smanjenju ekološkog otiska“, nastavlja Remeta.
U usporedbi s Hrvatskom , koja troši resurse 1,86 planeta, Bosna i Hercegovina i Srbija imaju niži ekološki otisak, iako i dalje prevelik za Zemljinu održivost. Stil života u BiH iziskuje prirodne resurse 1,46 planeta, dok u Srbiji zahtjeva 1,43, što je istovjetno globalnom prosjeku ekološkog otiska. Slovenija troši čak 2,64 planeta.
Ekološki otisak pokazuje da svih 27 država članica EU živi iznad mogućnosti jednoga planeta. Kada bi svatko na planetu živio život prosječnog stanovnika Europske unije, čovječanstvo bi trebalo 2,6 planeta da bi održalo naše potrebe za prirodom. S tim u svezi Remeta naglašava: „Zabrinjava spoznaja da se i u Europskoj uniji, koja je godinama prednjačila u ovim pitanjima, sve manje pažnje posvećuje zaštiti okoliša i održivom razvoju. Štoviše, prvi put u 25 godina nema povjerenika za okoliš, što predstavlja značajno nazadovanje za okolišnu problematiku. Dodatni korak unatrag je i planirana deregulacija direktiva o pticama i staništima, inače okosnica zaštite prirode u EU“.
Opadanje populacija najznačajnijih vrsta
Populacije riba, ptica, sisavaca, vodozemaca i gmazova smanjile su se za 52% od 1970. Slatkovodne vrste pretrpjele su pad od 76% što je dvostruko veći gubitak nego kod kopnenih ili morskih vrsta. Većina nestalih vrsta dolazi iz tropskih područja, dok je Latinska Amerika doživjela najdramatičniji gubitak vrsta. Najveća prijetnja biološkoj raznolikosti dolazi od kombiniranih učinaka uništavanja i gubitka staništa. Lov i ribolov su također značajne prijetnje dok klimatske promjene postaju sve više zabrinjavajuće i odgovorne za moguće izumiranje vrsta.
Dok je gubitak biološke raznolikosti u svijetu na kritičnim razinama, Izvještaj o stanju planeta 2014 ističe kako učinkovito upravljanje zaštićenim područjima može podržati biljni i životinjski svijet. Nepal je zbog povećanja svoje populacije tigrova u posljednjih nekoliko godina zabilježen kao dobar primjer.
Ekološki otisak raste
Potražnja čovječanstva je više od 50% veća od onoga što priroda može obnoviti. To znači da šume krčimo brže nego što stabla uspiju ponovno narasti, slatkovodne izvore crpimo brže nego što se obnavljaju podzemne zalihe vode, ugljični dioksid (CO2) ispuštamo brže od prirodnih procesa njegova uskladištavanja u biomasu ili more.
„Ekološki dug“ glavni je izazov 21. stoljeća jer gotovo tri četvrtine svjetskog stanovništva živi u zemljama koje se bore i s ekološkim deficitom i s niskim primanjima. Ograničenje resursa zahtjeva da se moramo usredotočiti na to kako poboljšati ljudsko blagostanje preko drugih načina, ne isključivo preko gospodarskog rasta.
Odvajanje odnosa između ekološkog otiska i razvoja ključni je globalni prioritet naveden u izvještaju. Dok je ekološki otisak per capita u zemljama s visokim dohotkom pet puta veći od zemalja s niskim dohotkom, istraživanje pokazuje da je moguće postići povećanje životnog standarda i s održivom potrošnjom resursa.
10 zemalja s najvećim ekološkim otiskom per capita su: Kuvajt, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Danska, Belgija, Trinidad i Tobago, Singapur, Sjedinjene Američke Države, Bahrein i Švedska.
Poveznica s klimatskim promjenama
Globalne emisije ugljičnog dioksida (CO₂) – glavni uzrok globalnog zagrijavanja – već utječu na biološku raznolikost i biokapacitet planeta, zajedno s ljudskom dobrobiti, naročito u odnosu na opskrbljenost hranom i vodom.
Izvještaj dolazi nekoliko mjeseci nakon studije Ujedinjenih naroda, koja je upozorila na povećanje utjecaja klimatskih promjena te daje dokaze da klimatske promjene već utječu na zdravlje našeg planeta. Preko 200 svjetskih riječnih slivova, koji pružaju dom za više od 2,5 milijarde ljudi, doživljava tešku nestašicu vode najmanje mjesec dana svake godine. Kako već blizu jedne milijarde ljudi pati od gladi, izvještaj pokazuje da klimatske promjene, u kombinaciji s promjenama u namjeni zemljišta, ugrožavaju biološku raznolikost i mogu dovesti do daljnjih nestašica hrane.
Konstruktivni pregovori o međunarodnom klimatskom sporazumu su jedna od mogućnosti koje postoje za kontrolu tih negativnih trendova. Globalni sporazum otvorio bi put za uspostavu nisko-ugljičnog gospodarstva s obzirom da je korištenje fosilnih goriva trenutno dominantan faktor u ekološkom otisku.
Kako možemo izliječiti planet?
WWF-ov dokument „Perspektiva jednog planeta“ pokazuje kako svaki kutak svijeta može doprinijeti održavanju otiska kojim ne bismo premašili resurse našeg planeta te Zemlji tako omogućili obnovu. Prateći taj WWF-ov program, društvo bi moglo započeti promjenu smjera trendova navedenih u Izvještaju o stanju Zemlje 2014.
„Bez prirode nema opstanka, ona je odskočna daska za prosperitet. Svi trebamo hranu, svježu vodu i čist zrak, gdje god u svijetu živjeli. U vrijeme kada toliko ljudi živi u siromaštvu, bitno je da radimo zajedno kako bi stvorili rješenja koja će biti najbolja za sve,“ zaključuje Remeta.
Cijeli izvještaj, sažetak i popratni materijal možete pronaći na
našim stranicama
