Alenka Car: Dijelove Drave koji su ostali netaknuti možemo smatrati Europskom Amazonom

Za Amazon of Europe blog pripremamo seriju intervjua i izjava s lokalnim ljudima i predstavnika javnih ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima, kako bi javnosti predstavili što njima znači područje Europske Amazone te na koji način iskoristiti mogućnosti za održivi razvoj iznimne prirodne danosti i status zaštite UNESCO Biosferni Rezervat.

Razgovarali smo s Alenkom Car, ravnateljicom Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Varaždinske županije.

Kad pogledate kroz prozor svog ureda ili kad prošećete uz rijeku Dravu, slažete li se da ovo područje zaslužuje naziv "Europska Amazona"?

U Varaždinskoj županiji pojedine dionice rijeke Drave ostale su još u dobrom prirodnom stanju, ali velik dio je na žalost uništen zbog iskorištavanja hidroenergetskog potencijala u ovom dijelu Hrvatske. Imamo tri hidroelektrane i tri umjetna jezera, kanale koji prate cijeli taj HE sustav, tako da je Drava u velikoj mjeri devastirana. No međutim, ovi dijelovi Drave koji su ostali netaknuti i dalje su bogati biološkom raznolikošću i možemo ih smatrati Europskom Amazonom.

Koje mogućnosti i prilike za lokalno stanovništvo vidite u jednom tako iznimnom prirodnom području?

Svakako su mogućnosti za lokalno stanovništvo evidentne. Oni ga i sada koriste za miran boravak u prirodi, za sport i rekreaciju a time i podizanje kvalitete života. Krenuli smo pojedinim projektima razvoja promatranja ptica u prirodi, kojih u ovom dijelu Drave imamo po zadnjim studijama najviše od svih županija. Imamo i lov i ribolov koji se nadopunjuju s zaštitom prirode u tom segmentu, a stanovništvo  bi se moralo više okrenuti k ekološkom uzgoju u poljoprivredi i suživotu s prirodom.

 

Otvorenje informacijskog centra i poučne staze za posjetitelje u zaštićenom parkovnom kompleksu u Trakošćanu. 

Poplavne livade i šume najbolja su obrana od razarajućih poplava. Planirate li u Vašoj županiji projekte u tom smjeru i na koje poteškoće nailazite?

U javnoj ustanovi već dugo godina upozoravamo i Hrvatske vode i sektor planiranja zaštite od poplava da se moramo protiv poplava boriti i tako da damo prostor rijeci da se ta može izliti i prihvatiti velike količine vode, a ne samo graditi nasipe i kanalizirati rijeke, jer tako stvaramo čepove a rijeka negdje mora izaći van. Imamo slučajeve posljednjih godina da se to i obistinilo i događalo. Poplave su bile i kod nas 2012. godine kad je Drava probila slabo održavane nasipe i izlila se. A i lokalno stanovništvo se previše približava nasipima. Kanaliziranje i rješavanje problematike poplava na takav način nije pravi put i trebalo bi se rješavati na drugačiji način.   

Kako bi Vi unaprijedili upravljanje ovim područjem kako postigli bolju zaštitu prirode te stvorili prilike za lokalne ljude?

Započeli smo nekoliko projekata suradnje s Hrvatskim vodama i počeli s restauracijom starih rukavaca. Želimo da se prestane s kanaliziranjem i da se rade prirodne retencije. Potrebno je educirati stanovništvo da bismo postigli bolju zaštitu prirode te promovirati ekološku poljoprivredu. I naravno turizam, iako u našoj županiji Drava nije glavni vid turizma, ona nudi mnoge mogućnosti i zato moramo očuvati njenu prirodu jer samo tako ona nudi podizanje kvalitete života stanovnicima ovog kraja. 

WWF nastavlja obnova vlažnih staništa na području „Evropskog Amazona“

 

Posle obnavljanja bare Semenjače, WWF planira nastavak obnove prirodnih staništa na području Specijalnog rezervata prirode „Gornje Podunavlje”. Ovo zaštićeno područje predstavlja izuzetanu ritsko-močvarnu celinu i kao takvo jedno je od najvažnijih zaštićenih područja u lokalnom, regionalnom i evropskom kontekstu zaštite prirode. Projekat, koji se realizuje uz finansijsku podršku Coca-Cola Fondacije, započeo je u januaru 2011. godine i deo je šire inicijative za obnovu vlažnih područja uz Dunav.

 

„Očuvanje zaštićenih područja i revitalizacija ugroženih vodenih staništa od primarnog su značaja za „zdravu“ životnu sredinu, preventivu negativnih uticaja klimatskih promena i obezbeđivanje uslova za održivi razvoj lokalnih zajednica. Revitalizacija veoma značajnih barskih staništa na Štrpcu u Specijalnom rezervatu prirode „Gornje Podunavlje“ je odličan primer kako se mogu postići veliki rezultati zajedničkim radom brojnih partnera, među kojima je Pokrajinski sekretarijat koji se bavi oblašću zaštite životne sredine”, izjavio je dr Slobodan Puzović, pokrajinski sekretar za urbanizam, graditeljstvo izaštitu životne sredine.

 

 

 „WWF radi na zaštiti i obnovi plavnih područja i vlažnih staništa Dunava za dobrobit i prirode i ljudi. Revitalizacija lokaliteta Štrbac u Specijalnom rezervatu prirode „Gornje Podunavlje“ pomaže očuvanju vrsta kroz obnavljanje staništa, obezbeđivanje prirodnog režima voda, kao i razvoja eko-turizma na ovom području. Do sada su u Srbiji obnovljene bare Semenjača i Šarkanj i revitalizovana površina od 37 hektara, sledeće godine nastavljamo sa radovima. Ovde postoji izuzetno veliki prirodni potencijal, na svima nama je da odlučimo da li ćemo da ga koristimo mudro ili da ga uništavamo”, izjavila je Duška Dimović, direktorka WWF programa u Srbiji.

 

Obnova vlažnih staništa na području „Evropskog Amazona“, budućeg UNESCO prekograničnog rezervata biosfere „Mura-Drava-Dunav“, pored Srbije obuhvata i obnovu vlažnih područja u Austriji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Mađarskoj i Rumuniji. Ukupna površina vlažnih staništa planiranih za obnovu do 2020. godine iznosi 53 km² i njihov kapacitet biće povećan za 12 miliona m³.

 

 

„Voda je u srcu održivosti zajednica u kojima poslujemo, ali i našeg poslovanja. Coca-Cola sistem već godinama radi na smanjenju svog vodenog otiska u celom svetu, kako bi do 2020. godine u potpunosti neutralisao uticaj svog poslovanja na vodene resurse. Partnerstvom sa WWF-om na obnovi vlažnih staništa u sedam zemalja duž Dunava ćemo vratiti prirodi svu vodu koju koristimo u 23 zemlje centralne i jugoistočne Evrope. Ovo je najveći pojedinačni program koji je Coca-Cola Fondacija do sada podržala u Evropi, a u našoj zemlji Specijalni rezervat prirode „Gornje Podunavlje“ je područje koje je zbog svoje važnosti odabrano kao prioritet“, izjavila je Milica Stefanović, predstavnica Coca-Cola sistema u Srbiji. 

WWF, zajedno sa JP „Vojvodinašume“, upravljačem zaštićenog područja „Gornje Podunavlje“, VDP „Zapadna Bačka“, uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za urbanizam, graditeljsvo i zaštitu životne sredine i Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode, kao i uz finansijsku podršku kompanije Coca-Cola, kontinuirano radi na obnavljanju vlažnih staništa u slivu reke Dunav. Revitalizacijom vodenih staništa uspostavljaju su ekološke funkcije područja i doprinosi održivom razvoju lokalnih zajednica i ekonomija.

Obnova vlažnih staništa na području „Evropskog Amazona“ će takođe doprineti sprovođenju evropskih direktiva u oblasti voda i zaštite prirode, naročito Direktive o pticama, Direktive o staništima, Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama. WWF veruje da zajedničkim naporima možemo da zaustavimo degradaciju prirodnog okruženja i da očuvanjem biološke raznovrsnosti u svetu možemo da izgradimo budućnost u kojoj će ljudi živeti u harmoniji sa prirodom.

 

Za dodatne informacije pogledajte našu Studiju o uslugama ekosistema u basenu reke Dunav, kao i video Novi život bare Semenjače.

 

 

 

 

 

Goran Šafarek: Najvažnije je snalaženje na rijeci – sigurnosti ispred svega!

Prirodni dijelovi Drave i Mure, kao i dijela Dunava su pod pritiskom nepotrebnih regulacija, iskapanja sedimenta i izgradnje hidroelektrana. Mnoge od ovih aktivnosti poduzimaju se bez saznanja javnosti ili lokalnog stanovništva. Kako bi se zaustavile štetne radnje potrebno je redovito izlaziti na rijeke, evidentirati slučajeve i prijaviti ih nadležnim tijelima. Za to su tu „River Watcheri“ ili „Čuvari rijeka“!

Kako bi se bolje upoznali sa „Čuvarima rijeka“ i njihovim radom, za ovaj blog s njima smo napravili seriju intervjua. Posle Rafting kluba Matis, danas razgovaramo s Goranom Šafarekom, jednim od najvećih poznavatelja hrvatskih rijeka i predsjednikom udruge Baobab.

Udruga Baobab je jedna organizacija s najdužim stažem u mreži RiverWatch. Kad i zašto ste se odlučili da se pridružite „Čuvarima rijeka“? 

To je logičan slijed aktivnosti koje u udruzi provodimo već desetak godina. Radimo znanstveno-stručna istraživanja, promoviramo prirodne vrijednosti, pišemo stručne članke i knjige te produciramo filmove o zaštiti naših rijeka. Dakle, kad smo već na rijekama, onda valja i pratiti stanje rijeka i moguće ilegalne radnje.

Koje su vještine potrebne da se postane „Čuvar rijeke“ i kako vam se ljudi mogu pridružiti ili poduprijeti vaš rad?

RiverWatch zahtijeva dobru disciplinu i redovne obilaske rijeka kako bi zabilježili promjene na rijeci. Svakako je najvažnije snalaženje na rijeci – sigurnosti ispred svega. Potom, valja poznavati teren da bi se mogle pratiti promjene. Moraju se znati osnovne prirodne karakteristike rijeke da bi se te promjene mogle staviti u kontekst. Važna je i tehnologija – GPS, GIS, obrada podataka.

Kako izgleda vaš dan kad izađete na rijeku? Kad počnu pripreme, koliko kilometara pokrivate...

Naša udruga pokriva područje od Legrada do Okrugljače, ukupno 75 km riječnog toka Drave. Krećemo rano jutro da iskoristimo što više dana, jer dionice prelazimo kajakom. Kako je prosječna brzina kajaka oko 7km/h, za ophodnju naše dionice potrebno nam je više od deset sati čiste vožnje, što je ujedno i dobar trening.

No, unatoč tome da je svaki put ista ruta, uvijek vidimo nešto novo i iznenađujuće, ne samo u negativnom smislu. Vidimo kako se mijenjaju sezone, boje poplavnih šuma, broj ptica. Znamo viđati jelene i divlje svinje kako plivaju preko Drave, a redovito viđamo vidru, crnu rodu, orla štekavca i druge tipične vrste ovog područja.

A najljepši su mi sprudovi gdje se čovjek može odmoriti, pojesti nešto i uživati. Tada imam osjećaj da sam jedini na rijeci!


Što ste najzanimljivije otkrili ili prijavili na vašem posljednjem izlasku na rijeku Dravu? 

Najvažnija točka je kod Pitomače gdje je mjesto iskapanja šljunka. Na sreću nismo imali velike intervencije do sada jer je u našoj županiji većina destruktivnih aktivnosti na rijeci na vrijeme spriječena. Štoviše, stare regulacije pomalo se raspadaju, a priroda se pomalo vraća. Pogotovo sam sretan što će na mojoj dionici uskoro započeti projekt oživljavanja rijeke (program LIFE).

Najveći problem su za sada nelegalne građevine (bajte) i ometanje ptica za vrijeme gniježđenja. To samo dokazuje potrebu za planom gospodarenja rijekom, gdje bi se odredile zone za rekreaciju, a ključne točke ostavile životinjama i biljkama.

Za više fotografija i video uradke Gorana Šafareka posjetite: http://www.safarek.com/

Rafting klub Matis: Želimo da za buduće generacije rijeka Drava ostane onakva kakvu je mi pamtimo od malena!

Prirodni dijelovi Drave i Mure, kao i dijela Dunava su pod pritiskom nepotrebnih regulacija, a njihov šljunak i pijesak se iskapaju i iskorištavaju, što značajno utječe na stanje vodnog tijela i uzrokuje spuštanje razine podzemnih voda. Praksa iskapanja sedimenta ozbiljno šteti prirodnim rijekama s obzirom da spuštanje razine podzemnih voda utječe i na poljoprivredu, šume te na izvore pitke vode te time i na lokalno stanovništvo. Takve mjere protivne su praksi Europske unije i u suprotnosti su sa svim međunarodnim naporima onih koji štite prirodu.

Mnoge od ovih aktivnosti poduzimaju se bez saznanja javnosti ili lokalnog stanovništva. Kako bi se zaustavile štetne radnje potrebno je redovito izlaziti na rijeke, evidentirati slučajeve i prijaviti ih nadležnim tijelima. Za to su tu „Čuvari rijeka“!

Kako bi se bolje upoznali sa "Čuvarima rijeka" i njihovim radom, za ovaj blog smo napravili intervju s Filipom Jalušićem - koordinatorom "Čuvara rijeka" iz rafting kluba Matis, najnovijim članom mreže "Čuvara rijeka".

Rafting klub Matis najnoviji je član mreže RiverWatch. Zašto ste se odlučili da se pridružite „Čuvarima rijeka“?

Rijeka Drava je ono što nam je svima od malih nogu zajedničko, ono što spaja naše županije, a kasnije je spojilo i nas. Još kao klince bi nas roditelji vodili na Dravu, tu smo svi naučili plivati, bacali kamenje u vodu, lovili ribice u plićaku, a komarci bi lovili nas...i možemo ponosno reći da smo imali zdravo djetinjstvo.

Tu smo i kasnije kao tinejdžeri dolazili učiti pecati, kako zapaliti logorsku vatru, složiti šator ili sklonište, kampirali, istraživali, zabavljali se, zaljubljivali se - prije svega u tu netaknutu prirodu.

Kasnije, kao već gotovo odrasle i zrele osobe, počeli smo Dravu istraživati i upoznavati na malo drugačiji način, ploveći njome. Dva Varaždinca Nikola Želimorski i Saša Njari, te Međimurac Filip Jalušić su tako bez razmišljanja prihvatili poziv u organizaciju „Riverwatcha“ – „Čuvari rijeka“ koji je stigao početkom 2015.godine. Nakon nekoliko mjeseci priprema Ugovora i educiranja o obavezama „Čuvara rijeka“, bili smo spremni i za prvi monitoring u lipnju. Filip i Saša su ti koji odlaze kanuom u monitoring, dok ništa ne bi bilo moguće bez podrške i logistike od strane Nikole, a također imamo i veliku podršku od ostalih članova kluba.

Zašto to radimo? Odgovor je već jasan iz gore navedenog. Želimo da za buduće generacije rijeka Drava ostane onakva kakvu je mi pamtimo od malena!

.Koje su vještine potrebne da se postane „Čuvar rijeke“ i kako vam se ljudi mogu pridružiti ili poduprijeti vaš rad?

Prema definiciji krovne ekološke organizacije WWF preko koje postoji ovaj program, „Čuvari rijeka“ su njihove oči na terenu. Po mojem osobnom mišljenju, svatko tko dijeli istu ljubav prema prirodi i rijekama, te volju da napravi nešto za njihovo očuvanje, može bez ikakvih posebnih vještina postati „Čuvar rijeke“.

Naša prednost je ta da jako dobro poznajemo dio Drave koji je pod našim monitoringom, te što smo kao članovi rafting kluba Matis vješti u veslanju i raspolažemo sa resursima kluba: čamcima i svom potrebnom opremom za izlaske na rijeku, a nije nam strano ni snalaženje sa kartama, navigacijom, boravak u prirodi i sl.

Na svakom našem monitoringu su dobrodošli svi koji žele pomoći na bilo koji način. Sve više ljudi se uključuje te nam sami javljaju ako negdje zamijete onečišćenje prirode, vađenje većih količina šljunka i pijeska, te bilo kakve veće građevinske zahvate uz rijeku. Težimo i tome da se što bolje povežemo sa nadležnim tijelima poput ribočuvara, komunalnih redara, građevinske inspekcije itd., kako bi kod svake prijave bili ozbiljno shvaćeni te kako bi se na svaku prijavu moglo adekvatno i brzo reagirati.

 Kako izgleda vaš dan kad izađete na rijeku? Kad počnu pripreme, izrada plana rute, kad se krene ujutro, kako dugo traje...

Pripreme počinju oko tjedan dana prije izlaska na rijeku. S obzirom da smo svi u radnom odnosu i sa privatnim obavezama, monitoring većinom planiramo za vikend.

Naša domena je oko 50 kilometara toka Drave, od granice sa Slovenijom (323 rkm) do jezera Dubrava (275 rkm). Za obilazak cijelog područja potrebno nam je 2 do 3 dana jer se pored samog monitoringa dosta vremena potroši na vožnju do startnih točaka i priprema čamca i opreme, vožnja od kraja dionice na početak sljedeće i sl.

Generalno se kreće u petak popodne te riješi ili 1. ili 3. dionica te započne 2. usred koje kampiramo i nastavljamo sljedeći dan. A ako je potrebno, kampiramo i u noći sa subote na nedjelju. Ipak volimo boraviti u prirodi pa nikud ne žurimo.

Što ste najzanimljivije otkrili ili prijavili na vašem posljednjem izlasku?

Nekih znatnih nepravilnosti srećom na našem području nismo zamijetili. Nakon zadnjeg monitoringa, tokom neslužbenog posjeta Dravi, primijetili smo neprijavljenu izradu rampe za spuštanje čamaca u rijeku, te pripremu za betoniranje iste. Slučaj smo preko „Čuvara rijeka“ prijavili nadležnim tijelima te od nekih dobili i ne baš očekivanu reakciju. Čak su nas spominjali i u negativnom kontekstu, ali nama je bitno da smo zaustavili započetu ilegalnu gradnju. Iako je to svakodnevica u našem kraju.

           

Sa posljednjeg izlaska izdvojili bi možda jednu od rijetko viđenih vrsta – crnu rodu, koju smo imali priliku vidjeti pa i zabilježiti kamerom. Među pozitivnim stvarima, u svakom slučaju treba napomenuti kolonije bregunica i vodomara, brojne čaplje i labude, te ostale ptice koje su neizbježan dio ovog toka Drave. Također su i sve brojniji tragovi dabra na tom području, a ponekad se uz obalu pojavi i pokoja žedna srna.

           

Upravo očuvanje ovakvih prirodnih ljepota je krajnji cilj i razlog zašto radimo to što radimo.

Crna roda

Populations of sand martin along the Drava River are increasing

Every spring for the last 10 years WWF and its partners are doing bird monitoring along the Mura, Drava and Danube River. 

This year is the first that we can report an increase of the bird populations and we are very happy to report that the biggest population of sand martins (Riparia riparia) has been identified on one location on the Drava River (Libanovec, close to Koprivnica). All together we counted 800 pairs of sand martin, 15 pairs of bee-eater (Merops apiaster) and 1 pair of kingfisher (Alcedines).

The increase of populations came because last year’s floods destroyed some of the water infrastructure along the Drava River that enabled the side bank erosion and formation of steep banks. This resulted in creation of bigger habitat for sand martin that lives on river steep banks.

In general, number of birds along the Mura, Drava and Danube River is decreasing. The situation on the Drava River is most difficult and out of 11 species identified only one species, bee-eater, is slowly increasing in numbers, while all other species are in big downwards spiral.

 Number of pairs of sand martin on the Drava River banks decreased from  12.232 in 2005 to 3.999 pairs in 2015. However, this year could bring an upwards trend and we hope that the conditions will not change and that the populations will continue to increase.

River Mura nominated for International Thiess River Prize

Restoration projects along the Mura in the Austrian province of Styria have started 20 years ago with the project "River Mur" which managed now to be among the three world’s best candidates for the environmental award of the "International River Foundation" (IRF).

"River Mur" already won the European River Prize in autumn 2014, prevailing against ten other European river basin management projects. With this achievement, the “River Mur” project has automatically qualified for the "International Thiess River Prize", which is awarded annually by the IRF.

Projects from around the world competed for the Thiess river restoration award, which will be presented at the International River Symposium in Brisbane, Australia on September, 22nd 2015. Next to the "Mur River" project, the Australian “Lake Eyre Basin” project and the Jordanian “Jordan River” restoration project are in the finals.

The Mura River covers a length of about 300 kilometers through Styria and ever since the early decades of the 20th century, continuous regulation has greatly changed the original course of the river. This has led to degradation of the riverbed and with it to a loss of biodiversity, a drying out of floodplain forests and an increased risk of flooding. This is why extensive restoration measures have been implemented on the entire Mura since 1995. Approximately 14,5 million Euros were invested by the province of Styria, the Austrian Ministry of Agriculture, Forestry, Environment and Water Management and the EU in order to bring back the Mura’s flow to a near-natural state. So far, six EU projects along the Mura were implemented, which lead to the revitalization of about 30 river kilometers.

“The fact that the Mura is nominated for such a big environmental prize nicely shows that river restoration on the Mura is the right way to go. It surely is also a big  motivation for everyone involved to follow this successful path in future and to bring back life to other parts of the Mura as well”, says Arno Mohl, freshwater expert at WWF. “Therefore, plans by the Slovenian energy lobby to build a total of 8 hydropower plants along the Mura in the Slovenian-Austrian border region are contradicting the spirit and justification of this international recognition” Mohl adds. This is in particular true, as long stretches of the Mura are already destroyed and used for electricity production through a chain of about 26 hydropower dams.

The nomination also emphasises the importance of studies such as the WWF Restoration Potential Study, which shows a staggering restoration potential for the future 5-country Transboundary UNESCO Biosphere Reserve “Mura-Drava-Danube” (TBR MDD)”: within the Mura-Drava-Danube river area, a total of 650 kilometers of river banks could be restored, 120 side-channels reconnected and 165,000 hectares of floodplains newly created.

WWF „Karavan za živi Dunav“ posetio Novi Sad, Sombor i Bački Monoštor u Srbiji

„Karavan za živi Dunav“ Svetskog fonda za prirodu (WWF) koji na interaktivan i edukativan način prikazuje značaj vode kao prirodnog resursa i neophodnost zaštite i obnove vlažnih staništa, posetio je Novi Sad, Sombor i Bački Monoštor. Stanovnici ovih mesta imali su priliku da prođu kroz poligon zanimljivih, dinamičnih i edukativnih igara i saznanju više informacija o Dunavu, biljkama i životinjama koje ga naseljavaju, značaju vodenih ekosistema u životima svih nas, kao i o prirodi uopšte. Tokom posete Srbiji, više od 2.200 ljudi posetilo je interaktivnu izložbu, od čega je 180 ljudi učestvovalo u poligonu kako bi proverili, ali i unapredili svoja znanja o rekama i važnosti očuvanja istih.  WWF „Karavan za živi Dunav“ u Novom Sadu „Da bi Dunav i dalje bio reka koja daje i podržava život, obezbeđuje hranu i sklonište, mesto za odmor i rekreaciju, vodu za vodosnadbevanje i navodnjavanje, da bi nas štitio od velikih poplava i smanjio negativne uticaje od klimatskih promena, potrebno je da ne zagađujemo njegove vode i obale, da čuvamo njegove plavne zone, da unapređujemo njegov biodiverzitet i da negujemo održivo korišćenje njegovih resursa“, izjavio je dr Slobodan Puzović, pokrajinski sekretar za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu životne sredine koji je podržao WWF „Karavan za živi Dunav“, jer ističe značaj Dunava za životnu sredinu i stanovništvo koje naseljava njegove obale.    O važnosti zdravih i čistih slatkovodnih staništa „Karavan za živi Dunav“ brojnim zanimljivim i edukativnim igrama, radionicama i kvizovima znanja za decu i odrasle, edukuje građane o važnosti očuvanja reka, ujedno pružajući im i dobru zabavu za celu porodicu.   WWF „Karavan za živi Dunav“ u Somboru „WWF zajedno sa partnerima radi na zaštiti i očuvanju reke Dunav i njenih pritoka u celom regionu, kao i na podizanju svesti javnosti o značaju vode kroz edukaciju što zapravo i jeste glavni cilj Karavana za živi Dunav. Kako bi se jedinstvene vrednosti Dunava očuvale, neophodno je da čovek mudro i integralno upravlja njegovim slivom kroz povezivanje sektora vodoprivrede, zaštite prirode, šumarstva, poljoprivrede i energetike. Ako bi se plavnim područjima vratila njihova prirodna uloga i kapacitet da zadržavaju vodu, bile bi obezbeđene dobrobiti za ljude i prirodu, poput prečišćavanja voda,  zaštite biodiverziteta, ublažavanja efekte poplava i pružanja usluga ekoturizma”, izjavila je Duška Dimović, direktorka programa WWF u Srbiji.     Duž Dunava regulacijom rečnog vodotoka prvenstveno za potrebe rečne plovidbe, poljoprivrede i izgradnje brana u poslednjih 150 godina uništeno je 80 odsto prirodnih vlažnih područja, kao biološki najproduktivnijih staništa. Posledice su višestruke, među njima su i smanjenje populacija riba, narušavanje staništa koja naseljavaju brojne vrste biljaka i životinja, pogoršanje kvaliteta voda, kao i smanjenje površina vlažnih staništa koje su prirodni rezervoari i značajno ublažavaju uticaj poplavnih voda.    WWF „Karavan za živi Dunav“  je putujuća izložba sa edukativnim programom koji govori o važnosti reka, močvara i jezera kao i dobrobitima koje nam pružaju. Deo je regionalne inicijative za obnovu vlažnih i plavnih područja duž reke Dunav i njegovog sliva koju zajednički sprovode WWF i Coca-Cola sistem. „Karavan za živi Dunav“ posetiće u Srbiji i Sombor i Bački Monoštor, a do kraja leta obići će više od 25 mesta u Mađarskoj, Austriji, Bugarskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji.