Kako bi se bolje upoznali sa „Čuvarima rijeka“ i njihovim radom, za ovaj blog s njima smo napravili seriju intervjua. Posle Rafting kluba Matis, danas razgovaramo s Goranom Šafarekom, jednim od najvećih poznavatelja hrvatskih rijeka i predsjednikom udruge Baobab.
To je logičan slijed aktivnosti koje u udruzi provodimo već desetak godina. Radimo znanstveno-stručna istraživanja, promoviramo prirodne vrijednosti, pišemo stručne članke i knjige te produciramo filmove o zaštiti naših rijeka. Dakle, kad smo već na rijekama, onda valja i pratiti stanje rijeka i moguće ilegalne radnje.
Koje su vještine potrebne da se postane „Čuvar rijeke“ i kako vam se ljudi mogu pridružiti ili poduprijeti vaš rad?
RiverWatch zahtijeva dobru disciplinu i redovne obilaske rijeka kako bi zabilježili promjene na rijeci. Svakako je najvažnije snalaženje na rijeci – sigurnosti ispred svega. Potom, valja poznavati teren da bi se mogle pratiti promjene. Moraju se znati osnovne prirodne karakteristike rijeke da bi se te promjene mogle staviti u kontekst. Važna je i tehnologija – GPS, GIS, obrada podataka.
Kako izgleda vaš dan kad izađete na rijeku? Kad počnu pripreme, koliko kilometara pokrivate...
Naša udruga pokriva područje od Legrada do Okrugljače, ukupno 75 km riječnog toka Drave. Krećemo rano jutro da iskoristimo što više dana, jer dionice prelazimo kajakom. Kako je prosječna brzina kajaka oko 7km/h, za ophodnju naše dionice potrebno nam je više od deset sati čiste vožnje, što je ujedno i dobar trening.
No, unatoč tome da je svaki put ista ruta, uvijek vidimo nešto novo i iznenađujuće, ne samo u negativnom smislu. Vidimo kako se mijenjaju sezone, boje poplavnih šuma, broj ptica. Znamo viđati jelene i divlje svinje kako plivaju preko Drave, a redovito viđamo vidru, crnu rodu, orla štekavca i druge tipične vrste ovog područja.
A najljepši su mi sprudovi gdje se čovjek može odmoriti, pojesti nešto i uživati. Tada imam osjećaj da sam jedini na rijeci!Što ste najzanimljivije otkrili ili prijavili na vašem posljednjem izlasku na rijeku Dravu?
Najvažnija točka je kod Pitomače gdje je mjesto iskapanja šljunka. Na sreću nismo imali velike intervencije do sada jer je u našoj županiji većina destruktivnih aktivnosti na rijeci na vrijeme spriječena. Štoviše, stare regulacije pomalo se raspadaju, a priroda se pomalo vraća. Pogotovo sam sretan što će na mojoj dionici uskoro započeti projekt oživljavanja rijeke (program LIFE).
Najveći problem su za sada nelegalne građevine (bajte) i ometanje ptica za vrijeme gniježđenja. To samo dokazuje potrebu za planom gospodarenja rijekom, gdje bi se odredile zone za rekreaciju, a ključne točke ostavile životinjama i biljkama.
Za više fotografija i video uradke Gorana Šafareka posjetite: http://www.safarek.com/
Nema komentara:
Objavi komentar