ZAGREB/BEOGRAD – U vidu sve češćih poplava velikih razmjera koje su ove godine zadesile Hrvatsku, Srbiju i susjedne zemlje, svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF ističe kako je upravo priroda u svom netaknutom obliku najbolja obrana od poplava. Snažna regulacija tokova rijeka kao i sužavanje poplavnih područja pojačali su poplave nizvodno, jer se vodni val nema kamo polako razlijevati, već brzo dođe do nizvodnih dijelova te tamo uzrokuje veće štete nego što bi inače. Tako je sa svim nizinskim rijekama, a planirani sustav obrane od poplava u obliku akumulacija (za hidroenergiju) i nasipa ne funkcionira u takvim ekstremnim uvjetima, jer nemaju dovoljan kapacitet.
Samo prirodni sustav retencija odnosno poplavnih područja može takve vodne valove ublažiti i smanjiti utjecaj nizvodno. Zato moramo biti ponosni i svjesni područja poput Kopačkog rita i Lonjskog polja, kao prirodnih sustava obrane od poplava kakvih bi trebalo biti puno više.
«Uzaludno se nadati da će nas sustav obrane od poplava, kakav današnje upravljanje vodama nudi, obraniti od ekstremnih poplava, kao ni dolazak suša, kojih će biti sve više zbog klimatskih promjena koje su već sada očigledne», izjavila je Ivana Korna Varga iz Mediteranskog programa WWF-a. «Vodne građevine bi se trebale uklanjati iz vodotokova, riječne nizine što više otvarati, kako bi rijeke dobile više prostora za svoju prirodnu dinamiku koja najbolje zna regulirati velike vodne valove, kao i sušna razdoblja», istaknula je.
Nažalost, danas se još uvijek najviše financiraju klasične metode regulacije vodotokova.
Trenutni sustav obrane od poplava uključuje velike vodoregulacijske zahvate poput kombinacija brana, produbljivanja korita i kanaliziranja, obaloutvrda i obalnih nasipa te uklanjanje vodene vegetacije. Ekstremne padaline kakve su zabilježene ovih dana, tlo zasićeno vodom od prijašnih padalina koje su posljednjih mjeseci izuzetno učestale, te riječna korita prepuna vode, dovela su do snažnih poplava. „Rečne doline treba što više otvarati, kako bi reke dobile više prostora za svoju prirodnu dinamiku koja najbolje reguliše velike plavne talase“, istakla je Duška Dimović iz WWF Dunavsko Karpatskog programa.
Prirodna plavna područja mogu ovakve plavne talase ublažiti i smanjiti njihov uticaj nizvodno. U našoj regiji dobri primjeri kako ova područja mogu smanjiti posljedice poplava su specijalni rezervati prirode Gornje Podunavlje, Obedska bara, Karađorđevo i Zasavica, kao i Park prirode Lonjsko polje u Hrvatskoj, velika retenzija koji štiti kako Beograd, tako i Zagreb od poplava. Ovakvih prirodnih sistema odbrane od poplava bi trebalo biti znatno više.
Samo prirodni sustav retencija odnosno poplavnih područja može takve vodne valove ublažiti i smanjiti utjecaj nizvodno. Zato moramo biti ponosni i svjesni područja poput Kopačkog rita i Lonjskog polja, kao prirodnih sustava obrane od poplava kakvih bi trebalo biti puno više.
«Uzaludno se nadati da će nas sustav obrane od poplava, kakav današnje upravljanje vodama nudi, obraniti od ekstremnih poplava, kao ni dolazak suša, kojih će biti sve više zbog klimatskih promjena koje su već sada očigledne», izjavila je Ivana Korna Varga iz Mediteranskog programa WWF-a. «Vodne građevine bi se trebale uklanjati iz vodotokova, riječne nizine što više otvarati, kako bi rijeke dobile više prostora za svoju prirodnu dinamiku koja najbolje zna regulirati velike vodne valove, kao i sušna razdoblja», istaknula je.
Nažalost, danas se još uvijek najviše financiraju klasične metode regulacije vodotokova.
Trenutni sustav obrane od poplava uključuje velike vodoregulacijske zahvate poput kombinacija brana, produbljivanja korita i kanaliziranja, obaloutvrda i obalnih nasipa te uklanjanje vodene vegetacije. Ekstremne padaline kakve su zabilježene ovih dana, tlo zasićeno vodom od prijašnih padalina koje su posljednjih mjeseci izuzetno učestale, te riječna korita prepuna vode, dovela su do snažnih poplava. „Rečne doline treba što više otvarati, kako bi reke dobile više prostora za svoju prirodnu dinamiku koja najbolje reguliše velike plavne talase“, istakla je Duška Dimović iz WWF Dunavsko Karpatskog programa.
 |
| Gornje Podunavlje |
Prirodna plavna područja mogu ovakve plavne talase ublažiti i smanjiti njihov uticaj nizvodno. U našoj regiji dobri primjeri kako ova područja mogu smanjiti posljedice poplava su specijalni rezervati prirode Gornje Podunavlje, Obedska bara, Karađorđevo i Zasavica, kao i Park prirode Lonjsko polje u Hrvatskoj, velika retenzija koji štiti kako Beograd, tako i Zagreb od poplava. Ovakvih prirodnih sistema odbrane od poplava bi trebalo biti znatno više.
Nema komentara:
Objavi komentar