Tisuće novih brana prijeti najvećem riječnom sustavu u Europi

Poplavne šume/Dunav

Nevladine organizacije pozivaju na zajedničke kriterije u cijelom slivu Dunava, proglašenje neprikladnih područja i odgovarajućih postupaka za planiranje hidroelektrana

Zagreb, München, Beč, Sofija, Beograd, Bukurešt – Na sastanku Međunarodne komisije za zaštitu Dunava (ICPDR) koji će se održati sutra u Innsbrucku, u Austriji, visoki predstavnici podunavskih zemalja prvi put će razgovarati kako spriječiti štetni utjecaj novih hidro-energetskih projekata na najznačajnije riječne ekosustave 800.000 km2 velikog Dunavskog sliva. Međunarodne nevladine organizacije WWF, Međunarodno udruženje za istraživanje Dunava (IAD), Europski ribolovni savez (EAA) i Okolišni Forum Dunava (DEF) pozivaju na zajedničke kriterije svih podunavskih zemalja kod utvrđivanja ekološko važnih riječnih područja koja su predragocjena da bi se uništila samo zbog proizvodnje energije.

„Pozivamo vlade da se dogovore o minimalnimzajedničkim kriterijima za kartiranje dijelova rijeka koje treba očuvati i ispune ciljeve Okvirne direktive o vodama i zaštite prirode EU, koja obavezuje sve EU države,“ rekla je Irene Lucius iz Dunavsko-Karpatskog programa WWF-a, dok Angela Klauschen iz Mediteranskog programa WWF-a dodaje: „To se ne odnosi samo na države članice EU, nego i na zemlje na putu prema EU, članice ICPDR i potpisnice Ugovora o energetskoj zajednici, poput Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crna Gore.“

U Austriji, primjerice, pregrađivanje posljednjih ostataka slobodno tekućih rijeka zadovoljiti će samo pet godina energetskih potreba zemlje, ali će prouzrokovati nepovratnu štetu na preostalih 13 posto netaknutih rijeka. Na Dunavu u Njemačkoj hidropotencijal uglavnom je iscrpljen dok su preostali prirodni dijelovi rijeke prirodni dragulji koji moraju biti zaštićeni za buduće generacije.

U mnogim zemljama Podunavlja, kao što su Bugarska, Hrvatska, Rumunjska, Srbija i Ukrajina, potencijal za povećanjem energetske učinkovitosti, a time i smanjenjem potražnje za energijom, je ogroman. To ukazuje na to da za dugoročno rješenje trebamo samo provoditi prave mjere, prije svega mjere uštede energije te korištenja različitih obnovljivih izvora energije.

Mnoge od planiranih hidroelektrana bile bi smještene u zaštićenim područjima što će prouzrokovati ozbiljne ekološke posljedice, a time se umanjuju napori za zaštitu na nacionalnoj i EU razini. Stoga je od iznimne važnosti da nove hidrocentrale ne lociramo u područjima od najveće ekološke vrijednosti i tako smanjimo štetu. Jer priroda ne poznaje granice, područja od visoke i niske ekološke važnosti trebaju biti određena na razini sliva, a ne na razini država, ali se podunavske vlade opiru takvim mjerama za opće dobro. Zato Međunarodna komisija za zaštitu Dunava mora, po mišljenju udruga, u narednim mjesecima omogućiti dogovor podunavskih zemalja za poštivanje zaštićenih područja, gdje razvoj hidroenergije nije dopušten i kako bi se očuvale izvanredne prirodne vrijednosti.

„Više od 80 milijuna ljudi koji žive u dunavskom slivu svaki dan koristi mnoštvo usluga ekosustava koje im pružaju zdrave rijeke: od prirodnih područja koja zadržavaju poplavne vode, do opskrbe ribom i pitkom vodom“, rekao je Helmut Belanyecz iz Europskog ribolovnog saveza. „Val novih hidroelektrana stavlja ove vitalne funkcije u opasnost. Iako je hidroenergija ˝prihvatljivija˝ od elektrana na fosilna goriva, postoje i druge opcije koje mogu na održiv način ostvariti energetske i klimatske ciljeve“, dodaje Jürg Bloesch iz Međunarodnog udruženja za istraživanje Dunava.

Hidroelektrane utječu na rijeke na različite načine. Njihove brane sprječavaju ribama i drugim organizmima pristup mrjestilištima i područjima gdje se hrane. Hidroelektrane također mijenjaju prirodni oblik i kretanje rijeka, što mijenja riječna i poplavna staništa te umanjuje samopročišćavajuća svojstva rijeka.